Grad Jastrebarsko

Jastrebarsko je od 1809. do 1813. u doba Napoleona bilo dio Ilirskih provincija (slovenske i hrvatske zemlje pod francuskom vlašću, naziv im dolazi od naziva starosjedioca Ilira). Iz tog vremena datira jedna od najstarijih jaskanskih zgrada koju jaskanci znaju kao Napoleonova bolnica (u kakvom je svojstvu tada i bila) ili Šubarova kuća jer je potom bila u vlasništvu obitelji Šubar. Nalazi se nasuprot župne crkve, dakle na glavnoj ulici koja u ovom dijelu nosi ime Šetalište Braće Kazić. Primjer je kvalitetno oblikovane profane arhitekture javne namjene s početka 19. stoljeća. Dvokatnica je pravokutnog tlocrta. Prostorno je simetrično organizirana, što je naglašeno ulaznim predvorjem i drvenim stubištem smještenim u središnjem dijelu zgrade, dok se prostorije nižu uz oba pročelja s pristupom iz središnjeg hodnika koji prolazi duljom osi zgrade. Prizemlje i jedna prostorija na katu su svođeni, dok su ostale prostorije natkrivene stropom. Prvobitan raspored prostorija u velikoj je mjeri ostao sačuvan. Građena je manjim dijelom od opeke, dok veći dio čini drvena građa žbukanih zidova. Pregradni su zidovi također drveni. U dvorištu su tri gospodarska objekta, od kojih najstariji datira iz 1863. godine, o čemu svjedoči kameni dovratnik s uklesanom godinom i inicijalima A. P. (inicijali vlasnika Ante Pajnića koji je zgradu kupio nakon što je korištena kao bolnica, a potom kao barutana). Druga dva sagrađena su nakon 1922. godine. Zaštićeno je kulturno dobro od Ministarstva kulture (17. prosinca 2004.) U namjeri da se sačuva, Grad Jastrebarsko obnovio je krovište, glavnu dvoranu i stolariju. Gornji dio zgrade koristi se za stanovanje, a u prizemlju zgrade izmjenjivali su se, tijekom godina, razni obrtnički ili ugostiteljski objekti.